Najekstravagantnija hrvatska hip-hop, r'n'b, funky, jazzy grupa
IZ DANA U DAN
Kolko nisko idemo, može li uopće niže možda nam se dig'o zanos al standard nam se ne diže
dani ponosa i slave… i minusa na tekućem mi ne živimo, mi preživljavamo
šta ostavljamo našem budućem naraštaju?
dugove, račune, rate kredita nas guše a nemamo ni kune kombiniramo kako odgodit plaćanje bar za desetak dana je*o život kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad stara štednja se otopila ošla na ono bitno
pojela se i popila bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopće zna što se to prek noći dogodilo
koga da pitam brate ko će mi dat odgovore reci bilo šta osim da je moglo biti gore
sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari stavljani davno na stranu
za neki san da se ostvarinestali u brojkama brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile i di smo sad?
napokon mirni, napokon slobodni,napokon u svojoj državi
al sad smo siromašnidali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao
al usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višakradili
al nisu nas cijenilimjesecima čekali da plate trud što smo uložilidi smo sad?
opet sve ispočetka za kolko nisko idemo od ponedeljka do petka
kolko danas vrijedi naš radimali smo sad nemamo di smo sad
REFREN:Samo živimo iz dana u dan i svaki san davno nestao je izbrisan…
Koga da pitam brate, tko će mi dat odgovore reci bilo šta osim da je moglo biti gore
i di smo sad (di smo)još čekamo bolje sutra možda naivno se nadamo
istim stvarima dok iznutra cijeli sistem zakazuje nema pravde da nas štiti,
nema poštene vlasti sve sami konvertiti obećanja su jeftina
a život je tako skup pa su uzor kriminalci šta ćeš nije narod glup hoće standard,
hoće lovu, hoće živit, hoće sve a to čekaju i čekaju i čekaju i popi*de jer nema smisla,
režije su visoke, minus je preduboko sve to traje predugo
narod puk'o jedni kukaju što jučer bilo bolje je neg danas drugi divljaju galame
dok ih puca nacionalni zanosi... pitam te... pitam te...
di smo sad dalje radimo na crno ispod cijene al' do kad ko će vratit dostojanstvo,
ko će platit punu cijenu dat nam tol'ko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu
više gubimo strpljenje samo brojimo probleme sve što imali smo nemamo
i teško nam je breme pa na kraju svatko zapita se «kolko nisko spao sam»
pa kako onda ostat ponosan....
Reci mi sa smo mogli promijeniti svijet
reci mi molim te i da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet
i reci mi da nismo sve dobro uništili reci mi molim te
i da ću moći mirno spavati od savjesti
reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno i već sutra volio bih otvoriti oći
pa da budem zahvalna l ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan
No comments:
Post a Comment