Lik Alana Forda potice iz pera scenariste Maxa Bunkera i crtaca Magnusa. Ovaj strip se moze svrstati u smjer literature i filmova nastalih kao reakcija na knjige i filmove o agentu 007. Naime, Ian Fleming je sa svojim James Bondom dugo odusevljavao publiku, a taj veliki val odusevljenja prvi je rasplinuo film "Casino Royal" gdje je James Bond minimiziran, parodiran, ismijavan. U tom smjeru je razvijan i strip Alan Ford. U ovom stripu, koji raspreda pustolovine tajnog agenta Alana Forda, jasno se shvaca nova situacija : spijunska pustolovina je izgubila ozbiljnost, kriminalisticka spletka se razrijedila u burlesku, likovi nisu vise svi u jednom komadu, oznaceni znakom junastva ili podlosti, vec su iznijansirani, puni trikova, jadnici uhvaceni u kostac sa spletkama vecim od sebe.Najvaznije je da Alan Ford, od kojega su autori htjeli stvoriti antijunaka, prokleto lici na obicnog covjeka, pun je slabosti, uvijek ga prati smola, nespretan je i plasljiv, iako mu sreca na kraju nije posve okrenula ledja i ima samilosti prema njegovoj krhkosti; kad bi igrao loto, cak bi i dobio ! Crtac Magnus je pred ocima imao lik glumca Petera O'Toolea, samo s ponesto izmjena. U saglasnosti s piscem teksta, bacio je Alana Forda u najbjednije slojeve spijunaze.Bio je to dakle, korak dalje od filma "Casino Royal" gdje se parodija odnosi na likove, a ne na sredinu u kojoj se oni krecu, uvijek bogatu, raskosnu i gdje se svi razmecu poput dokonih milijardera, jeduci u najmanju ruku kavijar i pijuci Don Perignon. Naoruzanje tajnih agenata svima je poznato : pistolj s prigusivacem, sprave za mucenje, licni avioni itd. Alan Ford je, naprotiv, imao prigusivac od stare konzerve, pistolj koji obicno oznacava start na trkama, sprave za mucenje su muciteljeve ruke. A licni avioni su kojekakve letjelice koje polete samo ako letaci uhvate dobar zalet. Kancelarije nimalo ne nalikuju na one pune tajanstvenih napravica, u kojima dejstvuju agenti poput 007. Alan Ford, bijedno placen slucajni spijun, bez unutarnjeg poziva, clan je grupe koja zivi u prljavim misjim rupama pod neboderima od stakla i betona, u kojima (kako sugerisu autori) stanuju drugi : oni koji nemaju nesrecu da se bave tako bijednim poslom kao sto je onaj tajnog agenta. Nasilje? Ima ga malo, ali smijesnog. Na kraju svoje prve pustolovine Alan Ford biva pohvaljen zato jer ni u koga nije pucao. Pomislit cete da je to znak plemenite duse, da je sef dobar covjek koji ne zeli zrtve. Ali on sam objasnjava Alanu nesporazum u koji je upao: ne treba pucati zato jer su meci skupi! Ali ubiti nozem ne samo da je dopušteno nego je i pozeljno.Ako je 007 neodoljivi donzuan, muskarcina koji osvaja i pokorava sve zene koje mu se nadju na putu, jednom Alanu, iako nije ruzan, nikad nista ne polazi za rukom sa zenama. Kad neka zena razgovara s njim, on se sramezljivo crveni.
ps. sa nekog hrvatskog sajta :) Mislim da sam imala desetak godina kada sam ga otkrila...Alan Ford je bio moj `special` drug par godina. Ovaj post mu dugujem ..i Bob Rocku i Sir Oliveru :)
No comments:
Post a Comment