Dzet set

Jedne veceri, pocetkom septembra, vecerala sam u jednom vidjenijem i novijem restoranu naseg grada. Staklo, raskosni stolovi, tezak pribor, cvetni aranzmani, neke vrste tapeta, ako su tapete, i naravno moja boja, ona izmedju karmin crvene i pink...zastupljena i to svuda. Konobari sa brnjicama, dlakavim grudima ispod oznojene kosulje, sivene na `angro`. Osmeh kao posle dobro prodatog praseta pred sam docek. Pogodjen svaki drugi padez, vrlo slicno nadabudnim mladim direktorima trenutno opste vladajuce stranke. Slani sir, ljutenica, uljane paprike i prsuta.

U uglu cupkaju decica od po 12 do 15 godina i nekoliko mladih dvadesetogodisnjaka...Pesma `Srecan ti rodjendan, sunce moje milooo`... Znojavi, sa tangama i boksericama sa Bosko Buhe, za 80 dinara, i razmazanom losom, ne, suvise losom sminkom. Frizure kod decaka na repice, a devojcice sa istaknutim poodmaklim celulitom od kafanske jagnjetine u utegnutim sintetickim haljinama. Bitan je parfem, original, od tate koji drzi par tezgi na zelenoj ili lokal u podzemnom. Zvuk, neizdrzivo jak i rezak sa urlikom u pozadini se siri raskosnom purpurnom salom...

Babe igraju. Jedna se `sobula` pa na noge, koje nikada nisu videle preparate za negu koze stopala, `tura` nanule da zaigra jos zustrije. Vrte se oko stola...jedan drugog sustize, preko nasih glava, moje i glumaca jednog pozorista koje sam povela na veceru. Restoran postaje jos luksuzniji u vihoru etno dreke. Dzet set se spustio sa planine, pa rida i divlja..
Znaci, rezime, petak vece, Partibrejkers u Tvrdjavi, a oni neoprani i jako naparfemisani, takmice se ko ce znati gluplje stihove, ako se stihovima ta sirovina moze nazvati i koliko ce guzicom zanosnije zvrteti.