Monday, September 15, 2008

Zašto uspešnog muškarca "zaslužuje" samo lepa žena


Mlada, lepa i seksepilna žena udata za bogatog i profesionalno uspešnog muškarca predstavlja najviši ugled savremenog sveta.
Uprkos vetrovima emancipacije koji planetom duvaju skoro ceo vek, žene još žive pod tiranijom postojećih shvatanja o standardima ženske lepote i u strahu da mogu biti odbačene i zamenjene lepšim, mlađim i seksualno privlačnijim ženama. Lep izgled žene maltene postaje njena uniforma bez koje joj se može lako desiti da izgubi radno mesto i bude zanemarena u poslu ili u braku. Privlačno lice i telo ženi mogu osigurati ekonomski oslonac, sigurnost i uspeh u društvu. Iako savremene žene pokušavaju da se oslobode vekovnih patrijarhalnih okova, usvajajući muške osobine i uloge, mnoge zadržavaju i stare stereotipe kao rezervu ako se ne afirmišu u svetu muških vrednosti, pa troše enormne svote novca i vremena na negovanje svoje ženstvenosti. I to ne bez razloga, s obzirom na to da rezultati socijalno-psiholoških ispitivanja ukazuju da inteligencija, obrazovanje i društvena afirmisanost žene smanjuju šansu ženi da se uda. Američki sociolozi Tejlor i Glen su čak "izračunali" da je šest puta manja verovatnoća da će se žene naučnice i inženjeri udati nego da će muškarci istih profesija i položaja ostati neoženjeni.
"Stereotip da žena treba da bude lepša od muškarca veoma je raširen širom sveta. U savremenom svetu najviši socijalni ideal predstavlja mlada i lepa žena udata za bogatog i profesionalno uspešnog muškarca. Ispitivanja potvrđuju da se čak i vrlo ružni i neprivlačni muškarci, ako su oženjeni ženstvenim i privlačnim ženama, obično doživljavaju kao mnogo lepši, sposobniji i uspešniji u društvu. S druge strane, činjenica da je žena udata za zgodnog muškarca, nema nikakvog značaja za procenu njene ličnosti. I još nešto - ako ambiciozna žena nije udata, nije koketna i ako se ne trudi da dođe do cilja neseksualnim sredstvima, obično se doživljava kao muškobanjasta, a njena želja za uspehom tumači se posledicom kompleksa inferiornosti.

Naše devojke intuitivno osećaju da muškarce znatno manje privlače svojim razumom nego lepotom, tako da devojke koje za sebe misle da su ružne pate od kompleksa inferiornosti i osećanja krivice. Ovo osećanje je ponekad tako snažno da se mlade devojke, u zamišljenoj situaciji eventualno mogućeg izbora između alternativa zdrav-ružan ili bolestan-lep u izrazito većem broju slučajeva opredeljuju za lepotu po cenu bolesti.
Osim toga, žene se svakodnevno, čak i putem ženske štampe, podsećaju da je mit o ženskoj moći vezan za njen šarm i ženstvenost i da se ženi bez seksualne privlačnosti teško otvaraju bilo koja vrata, bez obzira na obrazovanje i oštrinu duha. Posledica toga je da one u proseku ulažu mnogo veću energiju i materijalna sredstva za negovanje tela i održavanje svoje lepote, nego u razvoj svog duha i individualnosti. Zadržavajući ovaj stereotip, žene upadaju u zamku, jer uprkos svojoj želji da postanu slobodna i samostalna bića, negujući svoje telo više nego svoj duh, od sebe stvaraju objekat i plen i troše mnogo vremena i energije tražeći potvrdu svoje lepote, umesto da traže potvrdu svojih sposobnosti i svoje ličnosti...

Ceo tekst:

No comments:

Post a Comment