Monday, April 21, 2008

I ain`t that kind :) At all



Sve je više ljudi koji pišu blogove i koji žele da tim putem komuniciraju s drugima. To je sasvim u redu - bar dok se ne nađe neko ko zahteva da redovno komentarišete njegov ili njen blog, a vi za to nemate vremena. A uopšte nije retkost da se to desi.
Pisanje bloga ume da bude zabavno. Održavanje bloga može vam dati pune ruke posla, ako vas zanima da se time bavite. A ako blog piše, recimo, vaša prijateljica, redovno praćenje i komentarisanje tog bloga takođe vam može dati pune ruke posla - nekada i neželjenog.
Ima onih koje uopšte ne potresa ni ako im blog niko ne čita. Međutim, ima i onih blogera (i blogerki) koji se ponašaju kao ljudi s misijom: žele da budu čitani i komentarisani. To im je jako važno (neki od njih će zapisivati svaku misao koja im padne na pamet, ima onih koji će zapisivati svaku sitnicu koja im se desi u toku dana, računajući i šta su imali za ručak - to mnogima bude krajnje nezanimljivo za čitanje, osim ako spadaju u one koji obožavaju da zaviruju u tuđ lonac i tuđu intimu). A ako je neko takav vama bliska osoba, kao draga prijateljica, onda će od vas očekivati da redovno pratite i komentarišete njen blog.
Pa, ako vam je bliska prijateljica, i ako vas bar malo zanima ono o čemu piše, ne bi trebalo da vam bude problem da ostavite poneki komentar. Međutim, može da bude problematično ako ona traži stalno komentarisanje - a problem postaje još i veći ako očekuje da u tim komentarima na javnom mestu (što blog ipak jeste) izlažete sopstvene intimne detalje ili ako, još gore, ona piše o vašoj intimi i ostavlja to vidljivim svakom...
Krstarica

No comments:

Post a Comment